Godine 1995. samostan i
crkva ponovno doživljavaju žalosnu sudbinu! Rano ujutro, 7. maja, crkvu i
zvonik su naoružana 'uniformirana lica' Vojska Rs-a podmetnutim eksplozivom
posve srušili, a samostan zapalili. Dok su se u noći vršile pripreme za taj
vandalski čin, četvorica franjevaca, tri časne sestre Klanjateljice Krvi
Kristove i 2 civilne osobe su istjerani iz svojih soba i pod stražom držani
zatvoreni u ležećem položaju u jednoj maloj prostoriji. Među njima je bio i
osamdesetogodišnji fra Alojzije Atlija, tada najstariji član samostanske
zajednice, komu je u tim okolnostima srce otkazalo i ostao je ležati mrtav na
podu gdje ga je smrt zatekla. Kad su povampireni zločinci obavili pripreme za
izvršenje svoga paklenskog nauma, svi su iz samostana izvedeni na njivu i
naređeno im da poliježu na zemlju. Ubrzo potom je uslijedila snažna detonacija
koja je sa zemljom sravnila crkvu i zvonik i izbila dijelove vanjskih zidova na
samostanu, a istovremeno je buknuo požar koji je zahvatio cijeli samostan. Od samostana
je neoštećen ostao samo podrum i jedan manji dio, na sreću onaj u kojem je bila
smještena biblioteka i arhiv, tako da su knjige i starija arhivska građa ipak
ostali sačuvani. Tada je potpuno izgorio i župni ured, i u njemu sve župne
matične knjige.
Nakon toga tragičnog
događaja nekoliko franjevaca iz samostana i okolnih župa se nastanilo u
Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, a drugi u samostanu časnih sestara
Klanjateljica Krvi Kristove „Novi Nazaret“, u Budžaku.
Ni ta najnovija
katastrofa nije franjevce obeshrabrila, nego su, čim se pružila prilika i
mogućnosti dopustile, godine 1996. gvardijan fra Dujo Ljevar je započeo obnovu
samostana, koja je iduće godine završena, i franjevačka zajednica je mogla u
njega ponovno useliti, a 29. septembra1997. obavljen je i njegov svečani
blagoslov. Poslije toga, za gvardijanstva fra Tomislava Jurića, a potom fra
Ivice Matića, podignut je krov nad dijelovima samostana na kojima su bile ravne
betonske ploče.
Ostatci porušene crkve
su uklonjeni u vrijeme gvardijana fra Ivice Matića istom u maju 2003.,
neposredno prije pohoda pape Ivana Pavla II. Banjoj Luci, kojom prigodom je 22.
juna Sveti Otac na Petrićevcu proglasio Banjalučanina Ivana Merza blaženim. Podizanje
nove crkve, prema projektu ing. arh., akademika Ivana Strausa, iz Sarajeva,
rođenog Banjolučanina, započelo je sredinom 2008. godine. Za vrijeme gvardijana
fra Ive Orlovca grubi građevinski radovi su trajali nekoliko godina, i
privedeni su kraju 2013., osim fasade. Godine 2015. se krenulo s unutarnjim
uređenjem crkve, koje se odvijalo do ljeta 2018. godine, a fasada na crkvi je
rađena u vrijeme gvardijana fra Duje Ljevara, 2017. i 2018. godine. Nakon što
su ti radovi privedeni kraju, 22. oktobra 2018., na spomendan sv. Ivana Pavla
II., crkva je svečano posvećena, a posvetu je obavio banjolučki biskup, mons.
Franjo Komarica.
Primjedbe
Objavi komentar